Centralna banka

Share

centralna bankaCentralana banka je banka poslovnih banaka i ostalih financijskih institucija jedne zemlje. Središnja banka se naziva i emisiona ili novčanična banka jer je praktično nastala od privilegiranih banaka koje sui male pravo emitiranja novčanica usporedo s razvojem robno-novčanih odnosa u zemljama koje su prve otpočele s industrijalizacijom u svijetu. Tako je prva centralna banka nastala u Švedskoj 1656. godine. Međutim, najveći utjecaj na razvoj središnjih banaka u svijetu imala je Centralna banka Engleske (Bank of England) koja je osnovana daleke 1694. godine. Inače, središnja banka svake zemlje u svijetu je neprofitna institucija koja ima monopolski položaj u obavljanju svojih funkcija. Ona predstavlja instituciju koja stoji na vrhu bankarskog sustava, kao banka svih banaka i ima glavnu ulogu u organiziranju, usmjeravanju i reguliranju monetarnih kretanja. Na takav način ona izravno regulira i usmjerava monetarno-kreditne tokove u zemlji, čime utječe na dinamiziranje i stabilizaciju gospodarskih aktivnosti zemlje. Ipak, može se reči da središnja banka ima relativno neovisan položaj jer je ona nositelj vrhovne monetarne suverenosti.

Da bi se razgraničile najvažnije karakteristike koje ima centralana banka u odnosu na ostale banke, najučinkovitiji način je sagledavanje osnovnih funkcija koje ima svaka centralna banka. Njene funkcije se ogledaju u sljedećim aktivnostima: provođenje monetarne politike, emisiona funkcija, funkcija državnog bankara, kao i nadzorna funkcija, upravljanje deviznim pričuvama, vanjskim dugom i deviznim tečajem, funkcija jamca likvidnosti bakarskog sustava i funkcija tzv. “Banke banaka”. Aspekt organizacije i upravljanja, kao i vlasnički aspect središnje banke ovisi o razvijenosti i strukture gospodarskog sustava zemlje, ali i od administrativnog ustrojstva, a posebno ovisi od političkih faktora. Na takav način promatrano, središnja banka može imati organizaciju u tri obliku tri osnovna modela: kao jedinstvena središnja banka, kao složeni system središnje banke i kao supranacionalna centralna banka. U suvremenim uvjetima najzastupljeniji model je koncept jedinstvene centralne banke po sistemu – jedna Cenralna banka – jedna država. Složeni sustav središnjih banaka podrazumijeva organizaciju središnjih banaka, što znači da u jednoj zemlji postoji više banaka koje zajedno obavljaju funkcije centralne banke. Najbolji primjer ovakve organizacije predstavlja FED (Sustav federalnih rezervi). Nadnacionalna središnja banka je karakteristična za monetarnu uniju, u kojoj se države članice odriču svojih monetarnih suvereniteta, promiču jedinstvenu valutu, usklađuju kreditno-monetarnu i deviznu politiku, formiraju zajedničke devizne rezerve i osnivaju zajedničku centralnu banku. U praksi se pokazalo da je sustav središnjih banaka prilagodljiviji federalnom tj.. konfederalnom državnom uređenju, dok je model jedinstvene centralne banke primjereniji unitarnom tipu države. Tako je supranacionalna banka najadekvatnije rješenje za integrirane zemlje unutar monetarne unije.

Centralana banka u pogledu vlasničke strukture može funkcionirati kroz trojaki oblik vlasništva, odnosno, kao privatna svojina, javna svojina ili mješovita svojina. Do 1936. godine u dominaciji je bila privatna svojina, a nakon Drugog svjetskog rata je nastupio proces nacionalizacije u sektoru bankarstva, a samim tim i središnjem bankarstvu. Naravno, bilo je zemalja koje nisu podlegle tom procesu, poput Grčka i Italije, ali su zanimljivi i drugi izuzeci u svijetu. Tako na primjer, Centralna banka Njemačke, kao i CB Velike Britanije i CB Francuske funkcioniraju po principu javne vlasništva koja se manifestira kroz dva oblika – centralna banka kao javna ustanova ili kao centralna banka dioničko društvo sa akcijama u vlasništvu države. Potpunu nacionalizaciju su izbjegle i središnje banke Belgije, Venezuele, Japana i Španjolske, pa ove zemlje imaju centrane banke koje posluju po sistemu mješovite vlasništva, private i državne. Posebna specifičnost se odnosi na središnju banku Sjedinjenih Američkih Država gdje je capital FED-a osnovan na temelju uplata banaka koje su njegove članice.

Upravljanje središnjom bankom je jedan od najvažnijih faktora njenog uspješnog funkcioniranja, tako da ono mora biti organizirano tako da se odluke donose brzo i efikasno, uz mogućnost praćenja povratnih informacija. Svaka središnja banka ima trostruku organizacijsku strukturu – izvršni razinu (Guverner), nivo savjeta (Odbor direktora) i razinu kontrole. Gotovo u svim zemljama svijeta upravljanje središnjom bankom je povjereno guverneru koji praktično predstavlja ovu instituciju u javnosti. Odbor direktora predstavlja kolektivni vid rukovođenja i on se redovito sastaje u cilju donošenja odluka koje obično nisu vezane za dnevne poslove banke, što je u nadležnosti guvernera. Razinu kontrole je odgovoran za kontrolu bilance banke, kao i kontrolu poštivanja zakona i zakonske regulative nad kojom ima ingerencije centralna banka.

Saznajte i što je to burza poslova i kako se odvija trgovanje dionicama.

Share
Post Tagged with , ,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *