Ekonomski principi

Share

ekonomski principiEkonomski principi, po definiciji, predstavljaju određene norme i pravila koje treba primjenjivati ​​u organiziranju poslovanja u svim subjektima privređivanja da bi se ostvarili ekonomski ciljevi tog poslovanja. Budući da je ekonomija znanstvena disciplina koja proučava osnovna pravila ponašanja i ekonomske zakonitosti u gospodarskim aktivnostima, ona se u svakoj epohi razvoja bavi problena društva koje koristi oskudne resurse radi prouzvodnje dobara i usluga potrebnih društvu. Raspodjelu tih dobara i usluga među članovima društva ekonomija kao egzaktna znanost vrši na osnovu utvrđenih pravila. Ekonomski principi podrazmevaju primjenu spomenutih pravila na racionalan način što osigurava najbolje moguće rezultate. Pravila ponašanja u organiziranju gospodarskih subjekata temelje na zakonitostima reprodukcije ispoljavajući se mogućnostima stvaranja neke proizvedene od utrošenih vrijednosti. Praktično, to znači da u reprodukciji rezultati trebaju biti veći od ulaganja, pa se ekonomski principi u osnovi ogledaju u mogućnostima reprodukcije u težnji za ostvarenjem maksimalnih rezultata uz minimalna ulaganja. Ekonomski principi imaju svoja tri osnovna elementa, a to su produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost. Kao najvažniji ekonomski pricip, produktivnost, upravo iziskuje osvarenje određene vrijednosti proizvodnje sa minimalnim troškovima. Inače, princip produktivnosti podrazumjeva kvantitativni izraz između opsega proizvodnje, usluga (prometa) i količine utrošene radne snage. Jasno je da je ovako definirana produktivnost izraz ostvaranja maksimalnih rezultata s minimalnim ulaganjima, kao osnovni element ekonomskih načela ili ekonomski principi po svojoj osnovnoj vokaciji.

Ekonomski principi u njihova pravila ponašanja se postavljaju pred mezoekonomski sustave i zasnovani su na ekonomskoj zakonitosti procesa reprodukcije, a ona se ispoljava u stvaralačkoj sposobnosti radne snage proizvesti više vrijednosti nego što je potrebno za njeno reproduciranje, pored prenošenja vrijednosti sredstava za proizvodnju u opsegu koji je u njima sadržan. Međutim, obzirom da je poslovanje većine gospodarskih subjekata uglavnom uvjetovano objektivnim faktorima, ekonomski principi i načela reprodukcije izražavaju se kao težnja da se ostvare objektivno mogući odnosi između rezultata i ulaganja. Pri tome se također teži da organizacija poslovanja osigurati otklanjanje subjektivnih slabosti u korištenju raspoloživih objektivnih uvjeta proizvodnje. Istovremeno, gospodarski subjekti nastoje izmjene objektivne uvjete proizvodnje ulaganjem u nove tehničke čimbenike, investiranjem u određenim vremenskim intervalima. Određivanje visine ulaganja tj.. investiranja, kao i pogodnih vremenskih intervala u procesu proizvodnje, također se vrši sukladno osnovnim pravilima koje diktiraju ekonomski principi poslovanja.

Rentabilnost kao jedan od ekonomskih principa podrazumjeva sposobnost određene tvrtke da sa uloženim sredstvima ostvari maksimalni profit, gdje je profit indikator učinkovitosti i djeluje kao povratna snaga između tvrtke i tržišta. Rentabilnost je ujedno i pokazatelj da li je tvrtka sposobna društvene potrebe zadovolji na učinkovit način. Analiza rentabilnosti bazira se na konceptu ekonomskog profita koji predstavlja razliku između ostvarenog prihoda i troškova svih uloženih resursa. Kao ekonomski princip, rentabilnost se kontrolira primjenom tzv. principa maksimiziranja profita, a on se sastoji u odluci o obujmu proizvodnje i prodaje, jer je prinos na uložena sredstva najveći kada se maksimizira profit. Također je moguće kontrolirati rentabilnost i pomoću tzv. principa minimiziranja gubitaka, au tom slučuju menadžment kompanije donosi odluku o nastavku ili prestanku poslovanja ovisno o mogućnosti zarade ekonosmkog profita. Odluka se donosi u odnosu na prelomnu točku poslovanja gdje se smatra da poslovanje iznad te točke postaje rentabilno. Prolomna točka rentabilnosti naziva se prag rentabilnosti i označava obujam proizvodnje gdje je profit jednak nuli.
Ekonomičnost kao ekonomski princip predstavlja pokazatelj ekonomskog učinka poslovanja i izražava odnos između ostvarenih učinaka i za njih utrošenih elemenata proizvodnje. Ekonomičnost vrijedi za najobuhvatnije mjerilo poslovnog uspjeha, gdje se ukupan prihod dijeli sa troškovima i taj odnos predstavlja relevantan podatak. Inače, ekonomičnost mjeriti na dva načina i to naturalno mjerenje ekonomičnosti (količinski) i vrijednosno mjerenje ekonomičnosti (cjenovno).
U svakom slučaju, pojam poslovnog uspjeha u uvjetima tržišne ekonomije mora se temeljiti  na načelima koja utvrđuju ekonomski principi.

Share
Post Tagged with , ,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *